|
Alatke-АлаткеDrugi jezici-Други језици
|
Švedski jezik
Švedski jezik ( Švedski jezik je najbliskiji danskom i norveškom jeziku. Govornici ovih jezika se lako međusobno razumeju. [uredi - уреди] KarakteristikeŠvedski jezik ima dva roda (zajednički i neutralni, švedski uter i neuter) i dva padeža (nominativ i genitiv). Postoji 5 tipova deklinacija. Karakteristična je upotreba melodijskog akcenta koji je nestao iz većine indoevropskih jezika. Pravila pisanja u švedskom odgovaraju nekadašnjem izgovoru reči, tako da postoji jaz između pisane i izgovorene reči. Najjači strani uticaji na švedski jezik su došli iz nisko nemačkog jezika, francuskog i engleskog. [uredi - уреди] IstorijaIstorijski, švedski jezik je jedan od potomaka staronordijskog jezika, i to njegove istočne podvarijante. Nekad se srednjevekovni švedski naziva runski švedski, jer je pisan runskim pismom. Savremeni švedski jezik je stvoren kada je kralj Gustav Vasa naredio da se Biblija prevede na švedski. Novi Zavet je preveden 1526, a cela Biblija 1541. Ovaj prevod se obično naziva Biblija Gustava Vase. U 20. veku je došlo do formalne standardizacije švedskog, kao i do manjih jezičkih promena (recimo, upotreba zamenice „ti“ u govornom jeziku). Već od XVI veka počinju da se javljaju poddijelekti švedskog jezika. Trenutno se izdvajaju dve vrste dijalekata u Švedskom jeziku: u Švedskoj i u Finskoj. U južnom delu Švedske - Skaniji (Skåne), govorni jezik je podlegao veoma jakim danskim uticajima.
[uredi - уреди] Vidi još
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||