|
AlatiDrugi jezici
|
Portal:Zemljopis
Zemljopis ili Geografija je znanost koja proučava prostornu stvarnost Zemljine površine. Ime potječe iz grčkih riječi Ge (γη) ili Geia (γεια), što označavaju "Zemlju", i graphein (γραφειν), što znači "pisati" i "opisivati", a upućuje na prvotno značenje geografije. Geografija kao znanost o geografskom prostoru (Zemljinoj površini) objašnjava raširenost, utjecaje i međuzavisnost svih najvažnijih prirodnih i društvenih čimbenika, koji sudjeluju u oblikovanju geoprostora kao cjeline ili njegovih prostornih dijelova (regija). Fizička geografija obuhvaća proučavanja koja se odnose na objekte i pojave prirodne sredine. Antropogeografija uključuje ekonomsku, političku i kulturnu geografiju, a proučava međusobne odnose ljudskog društva i prirodne sredine na Zemlji. Geografi ne proučavaju samo prirodna i društvena obilježja Zemlje, već i njeno mjesto u Sunčevu sustavu i Svemiru.
Boka kotorska (Zaljev hrvatskih svetaca; Sinus Rhizonicus, prema Risnu) je prostran i razgranat zaljev na južnom dijelu istočne obale Jadranskog mora, u Crnoj Gori. Za pleistocena Bokom kotorskom tekla je rijeka, koja je u mekšim slojevima izradila kotline. Na samom ulazu u Boku kotorsku nalazi se otočić Mamula. Najveća je dubina 44 metra. Ima dva uzdužna zaljeva: toplansko-tivatski i risansko-kotorski, koji su i međusobno i s otvorenim morem povezani uskim poprečnim prodorima. S otvorenog mora ulazi se u toplansko-tivatski zaljev kroz prodor u vapnenačkom grebenu Obostnik-Kobila. Širina je ovog tjesnaca u najužem dijelu 1,25 km, a najmanja dubina 28 m. U vapnenačkom grebenu Vrmač-Devesile usječene su Verige. Kroz ovaj uski tjesnac, dug 2,32 m, a širok 350 m, ulazi se iz toplansko-tivatskog u unutarnji, risansko-kotorski zaljev. Tjesnac su u srednjem vijeku zatvarali lancem (verigama), i po tome je dobio ime. Oba uzdužna zaljeva prostiru se u pojasu fliša (lapora, pješčanika i gline), a poprečni su prodori usječeni u vapnencima. Vapnenci grebena Vrmač-Devesile naliježu na flišne naslage grbljansko-sutorinskog pojasa, dok je granica između fliša unutrašnjeg kotorsko-morinjskog pojasa i vapnenaca susjedne crnogorske visoravni, bar u dijelu Kotor-Orahovac, rasjed, duž koji je bilo okomitih pokreta zemljišta. Boka kotorska ima sredozemnu klimu, ljeti sparne vrućine, a zimi kišno i blago vrijeme. Susjedstvo ovolikih klimatskih razlika često dolazi do izražaja: risanska bura i moćni levant osjetljivo snizuju temperaturu u primorju i uznemiruju more u otvorenijim dijelovima zaliva. Zaklonjenija mjesta, npr. Herceg-Novi, manje osjećaju hladne vjetrove i imaju vrlo blagu klimu. Poznata je kao Zaljev hrvatskih svetaca, gdje je rođen sv. Leopold Mandić (u Herceg-Novom) te blaženici Ozana Kotorska i Gracija Kotorski i dr. Kornati ili Kornatsko otočje su arhipelag smješten u srednjoj Dalmaciji, južno od Zadra. Arhipelag od oko 150 otočića prostre se na površini od 320 km2. Južni dio arhipelaga progašen je 1980. godine nacionalnim parkom. Ukupna površina parka je oko 220 km², a sastoji se od 89 otoka, otočića i hridi. Od površine parka, samo oko 1/4 je kopno, dok je preostali dio morski ekosustav. Kornat, s površinom od 32.525.315 m², najveći je otok u arhipelagu i zauzima dvije trećine Nacionalnog parka. Otok je dug 25,2 km, a širok je do 2,5 km. Otočje nema stalnih naselja.
|